Dugogodišnji ubrzani razvoj industrije, tehnologije, a usporedno s njima i sve veći konzumerizam za sobom su ostavili velike posljedice koje se na poseban način očituju u okolišu. Pretjerana količina otpada, osobito plastike, učinila je 21. stoljeće ujedno i stoljećem ekologije, odnosno u posljednje se vrijeme sve više u javnom medijskom prostoru može čuti o održivim ekološkim projektima i ekološkim inicijativama. Svjesni važnosti očuvanja prirode i njezinih resursa, učenici Osnovne škole Zdenka Turkovića – Područne škole Vetovo sa svojim su vjeroučiteljem Miroslavom Peroutkom proveli istraživanje o današnjim ekološkim navikama u sklopu projekta Bog nas uči, prirodu ne muči.

ISTRAŽIVANJE – ANKETNI UPITNIK

Projekt sadrži dvije vrste istraživanja. Prvo istraživanje je anketni upitnik čiji su ispitanici bili roditelji učenika Područne škole Vetovo. Anketni upitnik ispunilo je ukupno 27 roditelja, a o svojim su ekološkim navikama mogli odgovarati putem višestrukih odgovora, jednostrukih odgovora i kratkih odgovora i tu kroz tri postavljena pitanja.

Prvo pitanje glasilo je „Kojih se ekoloških navika pridržavam u svakodnevnom životu?“. Odgovori su pokazali kako se najveći broj ispitanika pridržava ekoloških mjera koje su usko vezane uz korištenje tehnologije, odnosno većina ispitanika isključuje svjetlo kad napušta prostoriju (smanjenje svjetlosnog onečišćenja) te isključuju računala/monitore kada nisu u upotrebi. Nadalje, veliki broj ispitanika, ukupno njih 23, pere rublje u perilici tek kada je ona puna.

S obzirom na to da su ispitanici dio ruralnog područja i kao takvi čine mikroregiju, većina njih istaknula je da jede više sezonskih, lokalnih proizvoda, kao i proizvode koji su proizvedeni u Republici Hrvatskoj te proizvode redovito kupuju kod lokalnih uzgajivača.

Pohvalno je da veliki postotak ispitanika, ukupno njih 23, ima navike recikliranja otpada te, prema njihovim odgovorima, kupuju stvari samo u slučajevima kad im zaista zatrebaju.

Najmanji je broj ispitanika istaknuo da umjesto korištenja prijevoznih sredstava hoda, a isto tako mali broj ispitanika koristi alternativne oblike prijevoza poput bicikala, rola ili gradskog prijevoza. Razloge ovako niskog postotka korištenja održivih oblika prijevoza trebalo bi dodatno istražiti, ali zasigurno je jedan od razloga komfornost korištenja osobnih automobila.

U drugom pitanju anketnog upitnika ispitanici su mogli dodatno upisati svoje ekološke navike koje nisu bile navedene u prvom pitanju pri čemu je jedan ispitanik/ca istaknuo/la kako prilikom šetnje sa svojom djecom prikupljaju otpad pri čemu djeci objašnjava važnost očuvanja prirode i okoliša, a drugi ispitanik/ca ističe da jednom mjesečno prikupljaju otpad iz svoje ulice i okoline što je itekako pozitivan primjer aktivne lokalne zajednice.

Treće pitanje ispitanicima je nudilo jednostruke odgovore (bilo je moguće izabrati samo jedan odgovor), a glasilo je „Hoću li upoznati svoju obitelj i prijatelje s ekološkim navikama?“. Gotovo svi ispitanici, njih 24, odabralo je „da, to mi se čini jako važno“, jedan ispitanik/ca „možda, nisam sigurna“, a samo dvoje ispitanika smatra kako „ne mogu učiniti puno za očuvanje okoliša“.

TERENSKO ISTRAŽIVANJE

Osim prethodno priloženog istraživanja u obliku anketnog upitnika, projekt je obuhvatio i terensko istraživanje koje su proveli učenici u krugu od dvjestotinjak metara od svoje područne škole u Vetovu pod vodstvom mentora Miroslava Peroutke.

Zadatak je bio sljedeći:

Prilikom obilaska okoliša u krugu škole, učenici su vodili evidenciju u tzv. tablici onečišćenja okoliša, a u koju su upisivali koliko komada otpada je pronađeno na određenoj lokaciji.

Sukladno tablici i zapažanjima učenika, rezultati su sljedeći:

• na 50 mjesta na zemljinoj površini pronađena su 53 komada plastike, 52 komada stakla, 106 komada papira i ostalog otpada (limenke i sl.) 73 komada
• na 8 mjesta u vodi pronađena su 3 komada plastike, 19 komada stakla, 44 komada papira i ostalog otpada 36 komada

 

ZAKLJUČAK

Provedeni anketni upitnik dokazuje kako su ispitanici svjesni važnosti očuvanja okoliša te većina njih nastoji razvijati svoje ekološke navike kojima doprinose očuvanju prirode. Ipak, terensko istraživanje, s druge strane, dokazuje kako se na našim poljima, livadama i šumama nalaze još uvijek velike količine otpada čime se dolazi do zaključka kako je i dalje potrebno razvijati brojne ekološke inicijative; od lokalne do nacionalne i globalne razine. Između ostalog, gledajući s kršćanskog stajališta, briga za okoliš također se nalazi u svjetlu učenja Katoličke Crkve. U samim počecima stvaranja svijeta, Knjiga Postanka otkriva nam kako smo pozvani zemlju čuvati i obrađivati onako kako je to sam Stvoritelj naredio. Sukladno tomu, briga o okolišu, briga je za svo stvorenje Božje i zajednički je zadatak svih nas kojima je dan razum i slobodna volja. Kako i sam naziv projekta govori: BOG NAS UČI, PRIRODU NE MUČI!

Kao završnu aktivnost ovoga projekta 5. lipnja, na Svjetski dan zaštite okoliša, učenici četvrtog razreda PŠ Vetovo obišli su svojem mjesto te su tom prigodom na mjestima gdje su pronašli smeće postavili pločice s porukom „Smeće u koš, ne budi loš“ koje su prethodno sami izradili, a o čemu smo već pisali.

 

Tekst: Miroslav Peroutka, dipl. teol.