1986. godina je bila davno, prije 39 godina u nekim drugim vremenima kada su bile i drugačije zime i običaji ali i obitelji. U selima je bilo puno više djece, a seoske škole pune učionice prvašića. Upravo je tada te 1986. godine učiteljica Nedjeljka Bilić u Osnovnoj školi u Vetovu otvorila vrata učionice za svojih novih 28 učenika, koji su joj bili četvrta generacija od ukupno 11 kojih je izučila u svom učiteljskom radu. Svi su bili mali, uplašeni, neki su pješačili do škole i do 4 kilometra.

Pred kraj prosinca 2024. godine, nakon toliko godina, njih velika većina, se ponovno sastala sa svojom učiteljicom. Bio je to dirljiv susret koji je malo koga od njih mogao ostaviti ravnodušnima. Neki se viđaju često, a ima i onih koji se dugi niz godina nisu vidjeli pa je taj susret bio poseban.

Odmah na početku susreta svi su zaključili će noć biti prekratka za prepričati sve priče i uspomene iz tog predivnog perioda njihovog djetinjstva. Upravo je tako i bilo. Tijekom ugodnog druženja, uz smijeh i pjesmu, prisjetili su se brojnih zgoda iz dana provedenih u školskim klupama, što se radio u đačkim danima, tko se kome sviđao, tko je kome pomagao, a tko je bio nestašan i nije slušao učiteljicu, koje su igre tada bile u igri, tko je bio spreman za šalu, a tko je volio tužakati…. U tako isprepletenim razgovorima i toj prigodi pokazali su da prijateljstva sklopljena u školskim danima traju cijeli život.

Sve u svemu na kraju su svi zaključili da su imali nezaboravan susret koji će svima ostati u dubokom sjećanju.

Tekst i fotografije preuzeti s pozega.eu