preskoči na sadržaj

Osnovna škola Zdenka Turkovića Kutjevo

Login
Korisni linkovi

Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

 

E-usmjeravanje

Brojač posjeta
Ispis statistike od 25. 10. 2017.

Ukupno: 270037
Ovaj mjesec: 281
Ovaj tjedan: 716
Danas: 175
Vremenska prognoza

"Plastičnim čepovima do skupih lijekova"

Šah uz školu

Priloženi dokumenti:
Ante.html
Anamaria.index.html

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Kutjevčani na 18. susretu malih pjesnika u Cerniku
Autor: IVANA MARKOVIĆ, 18. 11. 2011.

     

 

      U petak 18.11.2011. održana je završna priredba 18. susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje. Prosudbeno povjerenstvo odabralo je 40 pjesama za izvođenje, od kojih je pet pjesama proglašeno najboljima i nagrađeno prigodnim poklonima pokrovitelja Školske knjige i Euroma iz Zagreba.

        Sudjelovala su i tri učenika naše škole: Barbara Alpeza, Dominik Budimir i Danijela Mikša.


 

Putniče, dobrodošao u Kutjevo

Možeš doći s bilo koje strane,

Prvo s juga kroz šljivove grane,

il´ istokom kroz šume zelene,

sa zapada stazom za jelene.

 

Sjeverna te cesta k meni vodi

Pokraj kuća gdje se mjesto rodi

I kraj crkve visoka zvonika,

Dvorac tu je - prošlost našu slika.

 

Kreni dalje, Vinkomir te čeka,

Žedna će te napojiti rijeka,

Staro hrašće snagu će ti dati

I Kutjevo već ti je k´o mati.

 

Ugledat ćeš ljude lica blaga,

Tvrdih ruku od silnoga rada,

Sjajnog oka što ljubav ti nudi,

Nježnih riječi: "Prijatelj nam budi!"

 

Otići ćeš kad ti srce kaže,

Putnik ti si, putovi te traže.

Teške noge kad ti umor svlada,

Sjetit ćeš se i ljudi i grada.

 

Barbara Alpeza

 

Znam

Znam da je moj nećak anđelak

Tamo gdje idu sveci,

Gdje nisu okrunjene glave,

Ni sudbine teške,

Da ih mučno gnjave.

 

Tamo su i prezreni  i gubavi

Ispunjeni velikom ljubavi,

Tamo su najviše paženi

Koji su za života gaženi.

 

Nebo ima mjesta za svoje junake,

Drukčije, svojeglave,

Ustrajne i siromahe.

 

Tek tamo shvate slijepi,

Koliko su ustvari lijepi,

Tek tamo gluhi osluškuju

Kako notni znaci odjekuju.

 

Na nebu oni bez nogu

Ne hode, nego hrle,

I oni što su bez ruku

S najmilijima se grle.

 

I ne pitajte kako znam

Da je moj nećak anđelak,

Sigurno, baš tam´,

Danijela Mikša

 

 

Najdraža mi je zelena

                                     Zelena je boja najljepša,

                                    Zelena je boja posvuda,

                                    Zelena je boja prirode,

                                    Zelena je i boja prijateljstva.

 

                                                                Zelena je boja čarobna.

 

                                    Meni su najdraži zeleni bomboni

                                    I jabuke zelene,

                                    A ja jako volim jabuke!

 

                                                             Zelene su i oči jedne djevojčice...

                                                             Je l´ vas još zanima

                                                             Zašto volim zelenu?!

Dominik Budimir

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju